Tako crveno i teško...
|
Pitaš me čemu turobne misli čemu tolike sjene zašto tolika kiša Na papiru samom napisane riječi bez kraja bez početka Između nečega i ničega tu sam bio ja I pitaš me čemu sve ovo čemu te suze čemu ti pogledi I grliš me jako I stiščeš me nježno Suze bez pitanja krenu Ja možda sam samo dio tvog život Ali ti Ti si moj život |
05.01.2010., utorak
Svijeća...
|
Znaš ljubavi... 18 dana jE prošlo otkako te nisam vidio a kao da je prošLo 100... Baš su tihE sve ove noći bez tebe, i pomalo tužne... možda tek sada sam shvatio koliko mi značiš... I gledam u nebo... oblačNo, a opet tako nježno... pomAlo hladno, bez imalo vjetra, snijega gotovo nimalo vani... Kako bi volio da sada si tu da se prosetamo... I tako tiho... zVuk kamenčića pod mojim cipelama, u daljini lokOmotiva... Ti i ja zagrljeni šetamo... zašto mi nisi sada tu? Sva svijetLa isključena, samo svijetlost svijeće koje obasIba sobu... Ne... nije mi nestalo struje... Romantično dok razmisljaM o tebi... tvoj prekrasni osmijeh... kako mi nedosTaje... Kako me slušaš dok pričam ti gluposti, tisuće, raznE, prekinuto samo ponekim tvojim poljupcima... Dođi, uhvati me za ruku... ugriJ svoje dlanove, prekrasne prste... Tako mi nedostAje tvoj zagrljaj, da me držiš i ne puštaš... Sjećaš li se ljubavi kada sam ti rekao, ajmo se samo voljeti... Sjećaš li se kada prvi puta sam te uhvatio za ruKu... I ovih 100 dana naše razdvojenosti... Baš mi nedOstaješ... I dok polako gasi se ova sviJeća, dok i zadnjeg traćka svijetla u sobi nestaje... O tebi misliti prestati ne mogu... I pitam se nekAda... što si mi napravila... što sam ti napravio... I što li sam ja to dobroga u ovome životu napravio da sam tebe zaslužio... PolaKo mi se i oči sklapaju ljubavi... KasnO je... Tišina... Tebe nema... |
01.01.2010., petak
Nova godina...
|
Sreća Kao neki loši san ostavljam godinu ovu iza sebe Pred kraj ovoga sna ti si došla obojala ga bojama svim njeznim dodirima pretvorila sve u zlato Znaš li ljubavi da ja tebe volim Znaš li koliko mi nedostaješ dok ovako daleko od mene sada jesi Sve je iza mene sva tuga sav jad samo ti si ispred dok setamo neznanim krajolicima drzeci se za ruke I sada dok na papiru ove riječi pišem o tebi prestati misliti ne mogu Ti si moja sreca moja tišina moja duša moje srce moja Elena... |
30.12.2009., srijeda
Dno?
|
21.74 Vise nista nemam to sada mi tek u misli došlo Šetajući se u ove kasne sate ulicama mokrim Samo jeka mojih uzdaha to je ono što sada čuti mogu Brojevi na ekranu ne lažu nemam više ništa gdje je sve to nestalo gdje je sve to pobjeglo Sav tumoran od misli briga silnih upirem pogled prema gore Ali samo oblake vidim malen i nevažan to smo svi mi I što mi preostaje sada kada nemam ništa ni za poruku jednu ni za šampanjac za novu Mogu samo razmišljati iako nikakve koristi od toga imati neću I ti... Možda te stvarno nisam vrijedan... |
26.12.2009., subota
Daleko...
|
Tišina I sam na ovom prozoru sada u ulična svjetla gledam Malo mi je čudno tišina ova tebe nema nedostaješ mi Kao da zauvijek si otišla neka bol kao da te više vidjet neću ova tuga I kako da noćas bez riječi tvojih bez dodira tvojih ja usnem I kako da prestanem gledati više u daljine ove Tišina ova ubija me Samo ulično svijetlo vidi se kako njiše se na vjetru... I ja... nagnut kroz prozor sa pogledom u daljini |
28.10.2009., srijeda
Pismo...
|
Znaš, čudno je ovo... Ovako kasno... Prelijepo je vani... Gledam sa divljenjem oblačiće magle koje moj dah stvara... Da slučajem nekim sada netko naiđe, rekao bi da sam lud... Gledam zvijezde dok hodam, pričam sam sa sobom, divim ti se, pričam sa tobom, zapravo... Jer već je tolika duboka noć, ti već u snovima si jako dugo... Možda ove moje riječi snene u tvoje snove uniđu... Možda svi ovi poljupci, svi ovi zagrljaji koje želim ti pokloniti onda postanu stvarnost... Ali... tko bi normalan sada i bio vani... Jesen je, sada to jasno vidim... Žute se polako lišća na drvećima, prelijevajuci se u stotinama nijansi na ovoj uličnoj rasvjeti... Tako tužno... A opet tako prekrasno... Zar sve što je istinski lijepo, prekrasno, mora biti tužno? Ne... mi nećemo biti... U daljini čuje se brzi vlak kako u smjeru tvome hita... Zašto ja sada nisam u njemu, u jednom od vagona... Zašto ti nisi na stanici, par minuta prije dolaska vlaka, da me dočekaš... Često previše zašto ima... Žutu svijetlost rasipa po površini ova rasvjeta... dok ja gledam već poluvele ruze... Nešto ima u tome... Uspomene... nas dvoje još njih nemamo... ali znam polako... Ipak nije sve još umrlo, zelen vrh je krosnje, osvjetljene loše postavljenom rasvjetom... I lagano hodam prema kući, u svaku lokvicu stati moram, da svoj trag ostavim, mjesto po stazi, ja na travi setam... Takav sam valjda... sanjar... I sada sasvim blizu sam kuce... samo poneko svijetlo u daljini se vidi... Ovdje mrak... Sada vidim na tisuće zvijezda.... Prekrasno je... Ali ja se samo pitam... Koja li je tvoja zvijezda... da preko nje u snove ti uđem... I sada samo jedva čekam dan kada tebe ću vidjeti, kada ću te poljubiti, zagrliti... Kada ću ti šapnuti nešto... njezno i sneno... Kao što su sada tvoji snovi... Kao što su sada moje misli... |
24.10.2009., subota
Šesta...
|
Sanjaš Tvoji snovi Znam nekada u njih šapatom ući da ne probudim te nježno lagano Valovi tvoje ljubavi zapljuskuju obale tvoga kraljevstva Svileni vjetar dodiruje mi kožu tako mekano opušteno tvoji dodiri Prepuštam se snovima tvojim nježnim uzburkanim opuštajućim Poljupci tvoji sunčane zrake Zagrljaji tvoji mirisi cvijeća Ti vidim te u daljini kako dolaziš znaš da tu sam prije zore da me vidiš prije zore da budeš sa mnom Tvoje kraljevstvo Ti sve polako gubi se u modroj izmaglici zore Tvoji snovi Otvaram oči pokraj tebe sam Gledaš me I znam moji snovi svi napokon su ispunjeni... Tvoji snovi Moji snovi Naši snovi Mi... |
Peta...
|
Sanjam Moji snovi Oslikavaju ove noći puste bez tebe Naše kraljevstvo samo ti i ja naše mjesto gdje trebali bi biti Poslušaj taj smiraj tu mekoću tu sporost taj odmor Poslusaj svu tu ljubav I dok mjesečina prelazi preko lica mog na ovoj litici čekam tebe da zajedno u zvijezde pogledamo Jedino svijetlo u snovima tim koje potrebno mi je nosiš ti jesi ti I dok prilaziš mi drhtim kao prvi puta Ti stvarno sa sobom moje srce nosiš Tebe čuvati ću uvijek samo moja Je li ovo moralo ovako biti ima li tu nešto što razumjeti ne možemo Sve one stvari koje događale su se meni i tebi Nikada nećemo razumjeti Ali zar je i bitno pitam se dok prilazis mi i sjedaš kraj mene Čuj ovu tišinu sporost mir Moji snovi... Ti... |
18.10.2009., nedjelja
Četvrta...
|
Zato što ti... Jesen prolazi zima polako dolazi Evo i noć već spustila se od moje kose crnja Zvijezda na nebu sjaj slabo se kroz oblake probija ali mjesec odlučno se uspinje Na mojim mracnim putevima daje mi svijetlo da znam kuda ici trebam Ti moj si mjesec ti moje si svijetlo ti moja si mjesečina što drži me sigurnim od ponora I znam da ti ćeš biti tu uvijek kada padnem kada sam tužan Prosuti ćeš malo samo zvijezdane prašine Bez tebe više noći ove zamsliti ne mogu bez tvojih očiju bez tvog osmijeha Samo uz mene budi mjesečino moja Jer dok gledam tvoje oči kao u nekom drugom svijetu da jesam Jesen prolazi polako zima dolazi ali ovaj puta hladna neće biti Tvoje oči Ti... |
17.10.2009., subota
Treća...
|
Samo ti Poput stakla rasuta mi duša u komadićima U odrazu ove rijeke više nisam vidio sebe postao sam providan nestvaran nestalan I dani su prolazili bio sam sam uplašen samo daljnih dana Prošla si pokraj mene slučajno sjedio sam s pogledom u dubinama dotaknula si me Tvoje prekrasno lice stvorilo je osmijeh tvoj topli dodir vratio me u stvarnost Tvoja dobra duša Sve djeliće moje duše skupila si nježnim rukama svojih jednim dahom spojila dio svaki Sada život bez tebe zamisliti ne mogu svaki dan sa smješkom mi dođe Znam moja si moja biti ćeš Promatramo odraz ovaj u rijeci poput stakla njena povrsina i nas dvoje kako se grlimo... |
15.10.2009., četvrtak
Druga...
|
Opet ti Vidio sam tvoje lice već negdje... Razmisljam dok nježno te gledam tvoj osmijeh tvoje oči grliš me i grlim te sada život ne mogu zamisliti bez tebe Dok sjedimo na ovoj klupici Gledajući preko horizonta u daljinu tvoj dah osjetim na vratu dok na ramenima si mi naslonjena I što je sreća sve one velike stvari sve one male stvari sva ova priroda Ne ništa od toga za mene sreća nije Ti si moja sreća znaš li to I dok gledam tvoje nasmijano lice poslije ovih mojih riječi kroz moju glavu prolazi misao jedna Vidio sam tvoje lice već negdje... |
Prva...
|
Ti Sve ove nevolje sve ove gluposti koje napravio sam sada kada došla si kada našao sam te napokon imaju smisla Sve ove slučajnosti zbog kojih tu sam kraj tebe napokon shvaćam Vidim sve u tebi što drugi nisu vidiš sve u meni što niti jedna nije Svaku ranu tvoj pogled jedan liječi Riječi više nam ni ne trebaju mi osjećamo Sada samo sa smješkom iščekujem da ti budeš kraj mene da legnemo u istu postelju zagrliš me poljubiš I sve te nevolje više ne proklinjem zbog svih tih gluposti više se ne kajem Sve što me nekada zbunjivalo sve ove slučajnosti... Eh te slučajnosti dovele su me do tebe jedne Svaki dah Svaki korak morao je voditi ovome to osjećam to znam... |
09.08.2009., nedjelja
...
|
Padam Kako sada noći preživjeti mogu bez tvoga glasa bez tvojih dodira bez tebe Moj fragment si izgubljen u vječnosti dio mene moga srca zauvijek si odnijela Zvijezde jedna po jedna sa neba nestaju dok moje se oči suzama pune I kako sada reći ti... Ne mogu i ne vrijedi zašto uopće pišem ovo pitam se Poema izgubljenoj ljubavi samo jedna pjesma u morima sjećanja Možda sva ova trnja nečemu služe ali nigdje se to ne vidi I kako sada preživjeti bez dijela sebe bez dijela srca bez tebe... |
07.08.2009., petak
...
|
Na trnju ležimo Dok kapljice lagano niz lice mi klize znaš li da na tebe mislim iako tu si kraj mene Mogu li naši mostovi prijeći ocean među nama Zasto ostati ne bi mogli ovako zagrljeni zauvijek Ma neka kiša samo pada kao da to meni smeta Tebe zagrnuti ću i zaštiti čuvati te i paziti Moje suze vidjeti ne možeš lice prekriveno mi kapljicama Sve jače me stišćeš osjećam ti srce Znaš li zašto volim kišu pitala si me Jer nitko ne vidi suze moje rekla si mi I što mogu drugo samo prošaptati da te volim zagrliti te jako i ne dopustiti ti da odeš nikada... |
30.07.2009., četvrtak
...
|
Valovi Nestalo kao kap vode u ovoj sporoj rijeci tvoje lice pred očima mojim samo o tebi mislim u ove prekrasne noći želim da mi dođeš tiho da me iznenadiš lagano da me zagrliš nježno da me poljubiš Nestali kao zadnja zraka Sunca što u horizont sada tone svaki tvoj dodir na mojem licu na mojoj kosi Osjetim te još tvoj miris i okus tvoj pogled kako me miluje Nestajem i ja polagano List na vjetru jesam udarima odolijevam samo zbog tebe znam Doci ces mi ali polagano mrak me grli pokriva svojim velom U nevidljivom velu noći nestadoh samo da tebe bih pronašao Samo ti i ja u zagrljaju vječnom Nemoj više ići... |
...
|
Od Boga darovana Kako ja bez tebe ću noć preživjeti kako bez tebe zvijezde mogu gledati Kad god u nebo pogledam vidim tvoje oči tvoj osmijeh ti stvorena si od zvjezdane prašine i ne mogu vjerovati da postojiš samo zbog mene I što da sada radim pogled mi često odluta u tvojem smjeru iako smo kilometrima daleko osjećaje smiriti ne mogu Trebam tvoje dodire poljupce zagrljaje Ostaje mi samo zvijezde da pitam Kad ćes mi doći ljubavi moja |
27.02.2009., petak
Nestanak jedne jutarnje magle? ili pak nastanak...
|
Prva četvrt Došao sam do tebe u ovoj hladnoj noći pokraj velike rijeke ne znaš koliko te volim Rekao sam trebam te rekao sam nemoj otići sve tajne tvoje i moje sva pitanja naša kao da su važni kada gledamo u zvijezde Znam nitko nije rekao bit će lagano nitko osim nas nije tu da pomogne nitko osim nas nije tu da nas vrati na nebo Znam da nije pametno sto dosao sam te tražiti ljubiti ali glas moga srca jači je no glas moga razuma uvijek će biti I samo reci da me voliš dođi mi natrag zagrli me samo reci da li me voliš još... |
22.02.2009., nedjelja
Kako da je nazovem? Dugine boje...
|
I kako riječima opisati Koliko sad te trebam Koliko sada te želim Ja grmljavina jesam Ti kiša si moja Jedno bez drugoga ne idemo Jedno bez drugoga kao da ne postojimo I kako da zaboravim Koliko te volim Kada god pogledam u zvijezde Vidim tvoje oči Tvoju zvijezdu I što da napravim Sada kada te nema Kako da te usrećim Kako da te umirim Kako da te poljubim Kako da te uspavam Kada ti nisi tu sada Kraj mene Drhtim kao list na vjetru Slabašan i malen Ali misao na tebe Jača me Znam kada tebe imam Mogu sve Pa i ono nemoguće Znaš Broj mojih snova Sve dugine boje Tisuće ih ima Ali je samo jedan To si ti ljubavi Moj san Moja ljubav |
01.02.2009., nedjelja
Jedna starija bez naziva...
|
Gledam rijeku polako se kreće hvatajući u izmaglici mjesečinu još jednom sva svijetla se gase Vidim tebe zavinutu tamom sjene u tvom umu Sanjam već dugo tebe i sve moje snove ti razbijaš poput stakla Dosta mi je više snova Dosta mi je više boli Rušio sam tvoje zidove Isplakao sam tisuću i više suza ali ništa vrijedilo nije I sada zbog tebe samo sjećanja ostaju obuzele su te sjene i sumnja hrabrosti nikada nećeš imati dovoljno da ih makneš Tebe Sanjam već dugo i svi moji snovi snovi o tebi razbijeni bivaju poput moga srca Volim te možda više nego ikada nigdje nećeš naći nekoga tko će te iskrenije tko će te ljepše tko će te jače voljeti nikada Ali više bol podnijeti ne mogu Sve moje snove sada si razbila ja sanjao sam predugo više ih neću ni pokušati spojiti valjda si dobila što si željela... |
31.01.2009., subota
Jedna u nizu...
|
Šetam stazama bez kraja prugom koja se proteže izvan moga vida shvaćanja Snijegovi na pragovima lagano ih gazim ostavljam tragove tvoje oči to sada vidim u mraku ove dvije zvijezde na horizontu Tvoja sam mjesečina na istom ovom putu da ti svijetlim Vidiš da za tebe ostavljam tragove na pragovima slijediti ih možes Tu sam kada me zoveš Svijetlo zvijezda bit ću tvoje koje kao kompas pokazivat će ti put I znaj za tebe sam tu da ne padneš svaki puta kada posrneš ja sam tu da te uhvatim Tvoje oči dvije zvijezde na horizontu znam ti me snovima gledaš Volim te ljubavi Prava ljubav traje zauvijek Volim te tako Baš tako... |
20.12.2008., subota
Jedna pjesma...
|
Osmijeh I dok šetam ovim predugim ravnicama sam samo na tebe mislim Vjetar koji miluje mi kosu kapljice koje lagano sa neba sipe mjesec koji se lagano probija kroz guste oblake u svemu oko sebe ja tebe vidim I znam nikada dovoljno nije dovoljno što dajem i dat ću tebi kada u tvojim očima vidim sebe Ti ubrzavaš moje srce Ti jesi moje srce Okupan mrakom grli me hladnoća ali ti si kraj mene osjećam te osjećam tvoju toplinu Zar ne vidiš ovako treba ti tako će i biti Nisu važni drugi važni smo samo mi I šetam ravnicama prostranim dugim ali ne sam nikada nisam sam uvijek tu ti si kraj mene Kiša polagano sipi tvoji dodiri na mojoj kosi licu Osmijeh |
29.10.2008., srijeda
Jedna od onih tuznih...
|
... Jesi li uplasena Uplašena istine Zašto se bojiš reći mi u oči sve to što napisala jesi Ali bar sada oluja me može otpuhati daleko negdje I uplašen sam svijetom prostorom koji sada vidim I možda sam slab ali što to ima veze sada I sve razgovore ove sam sa sobom vodim glasovi u meni sudaraju se ljutnja ljubav svaka na svoju stranu vuče Rastrgat će me Svaka se natječe svaka me ubija Rastrgat će me moje srce I ti želis samo prijateljstvo kratkotrajne susrete bez interakcije ne ja to ne mogu volim te Navodna ljubav kako ti kažeš tako lomljiva tako fragilna Svi naši snovi Svi moji snovi razbijeni o zid realnosti raspršeni u ničemu I suze niz obraz klize i nestaju ali nitko više neće mi ih obrisati sa lica Strah tvoj probudio se i bacila si me odbacila Je li moguće da sve sto si pričala da sve što si pisala bile su bajke samo riječi bez osjećaja Ja u to ne mogu vjerovati ne smijem Jer razrušeni dvorci na nebu past ce I ti želis samo kratkotrajne susrete bez interakcije ne ja to ne mogu vjerovatno nikada ni neću moći volim te I u noć pričam sam sa sobom nestajem i gubim se u noći ali koga više briga za to... |
27.10.2008., ponedjeljak
Iako je gotovo...
|
Volim te Nas dvoje Na početku naseg malog svemira staze gube se u daljini put naš je dug Samo mi pruži svoje nježne ruke Volim te Dopusti da se usne moje sa tvojima spoje Volim te Dug naš je put ali sve to nije bitno jer Volim te Mali svemir Sa zvijezdama novim koje obasjavaju nebesa dajmo im imena stvorimo nova zvijezđa Sklopi svoje oči dok ležis na meni Volim te Sanjaj san da se smijem da te ljubim dok snivaš Volim te Ne boj se pustiti te nikada neću jer Volim te Najteže kreniti je naše putovanje od tisuća milja počelo je prvim poljupcem Samo me zagrli ljubavi znam sve prepreke cemo prijeći jer Voliš me Volim te |
01.10.2008., srijeda
Moji osjećaji... prema tebi...
|
Samo to... U modroj zori tvoje ime na usnama mojim samo ti pred mojim ocima njezna lijepa uspavana samo tebe vidim u mislima svojim samo tvoju zvijezdu ja gledam kada god u nebo pogledam I sve sto sada zelim to je da mi pricas da me lijepo gledas da mi kazes da me volis I neka sjene samo prolaze samo zagrli me moju glavu sa hladnog ovog tla podigni u krilo svoje i pricaj mi o ljubavi Dok sjene hladne tamne pokraj nas prolaze Grlim te Ne dam te nikome Modra zora lagano svice tvoja zvijezda jos uvijek meni sjaji Samo jedno ti imam reci samo dvije rijeci Volim te Samo to... |
29.09.2008., ponedjeljak
|
Kist Sunce lagano klizi preko neba preko laganih bijelih oblačića preko snova Moj zadnji potez kistom Tvoja silueta neskrivena u svakoj mojoj slici tvoje nasmijano lice odraz u svakoj rijeci koju naslikam Moj zadnji potez perom U svakoj pjesmi tvoje ime napisano makar nevidljivom tintom Tvoje smeđe kose na vjetru u mojim mislima kako me grliš kako me čuvaš Mirna rijeka Čisto plavo nebo I sa jedne i sa druge strane obale zelena Šuma Odraz tvojeg lica u njoj Kao Sunce tvoje lice nasmijano Koje me obasjava koje me grije Prvi potez kistom... |
27.09.2008., subota
Tijela...
|
Zvijezda Tražio sam te kroz ovaj veo magle guste neprozirne kroz oblake crne Napravio sam ovo putovanje kroz sedam mora da te nađem I sada našao sam mjesto Sada sam našao istinu Gotovo više ni ne svijetlim Moje zadnje iluminacije Čekao sam Tražio te Svijetlost cijelu potrošio da ti vidim lice Jednom u životu moj san se ostavario ti pokraj mene grliš me I sada kako da ti zahvalim sto svijetliš sa mnom zvijezdo moja Samo stihove pisati ti mogu U kamenu urezane i vječne Samo me zagrli voli me svijetli sa mnom dvije zvijezde nikada prestati sjati neće na ovome tamnome nebu |
21.09.2008., nedjelja
... Samo njoj...
|
Jesen Sunce vec odavno zaslo je oblaci se nadvili tromi mjesec se sakrio iza njih spava i sanja Jedino sjene crne mekane oko mene plesu U daljini neko svjetlo jedino svjetlo tako sjajno tako jako Ja ceznem za tobom moja ljubavi Iza ovog vela maglovitog znam negdje nalazis se ti naci cu te Rijeka suza siroka tece prelazim Svijetlis da to si ti stojis cekas me Moja carobnice ti sakrila si mjesec da vidjeti te mogu I sada zazivam sve svoje snove napisane mojim suzama da odagnaju sve te tuzne sumorne oblake Ti tako mirna Moja ljepotica Uzmi me sada povedi me u snove i sakrij me pod svoj plast zauvijek... |
09.09.2008., utorak
Ništa posebno... Tješim sam sebe...
|
Zvijezda padalica daleko iznad mene malo podno zvijezda proletila je Želju samo jednu ja poželio jesam Želju veliku Veličanstvenu Poželio sam da ti si sada kraj mene Da ljubim te dok spavaš mi na prsima I kada legnem spavati ja nadam se da ući ću ti u snove hodajući na prstima da te ne probudim Da zagrlit ću te i maziti te jer nedostaješ mi jako Iako si kilometrima daleko ja osjećam tebe osjećam tvoje otkucaje srca koje kuca za mene Osjećam tvoj dah na mom licu jer znam dišeš za mene Ljubavi nedostaješ mi jako Volim te Jedva čekam da te vidim... Još jedna zvijezda iznad mene padati na zemlju počinje a ja znam opet ću isto poželjeti Ali znam... To vrijediti ništa neće |
07.07.2008., ponedjeljak
I kišne kapi skrivaju moje suze...
|
Zašto... Sada stojim u sjeni svoje duše u sjeni svoga života A zašto samo zato da sakrijem svoju tugu svoju nesavršenost Razmišljam zbog čega praviš se da ti je srce tako hladno nesigurnost neće nikada otiči A znam da osjećaš za mene znam da osjećaš puno NEMOJ se bojati slušaj svoje srce i sada stojim u sjeni pokraj stupova tvoje duše slika tvojih osjećaja nemoj zaboravljati sve nemoj zaboravljati sebe dopusti si i zato zadnji puta kazem nemoj OTIĆI MOLIM TE trebam te trebam ti ... |
06.07.2008., nedjelja
Nešto kao ništa... ili je nešto...
|
Nešto I negdje u mraku našli smo se uzeli se za ruke otišli u nepoznato Ti skrivala si se dala mi nisi da ti priđem da te poljubim Odavno nikoga nisam ljubio i nikada nisam bio ovako spreman da izgubim sve sve što imam sve što nemam Trenutci koje proveli smo najljepši na svijetu su bili za mene za tebe Samo bojim se da izgubiti ce se sve to kod tebe kao momenti u mraku kao moje suze na kiši |